Stari grad Kotor

Snažni gradski bedemi uokviruju istorijsko gradsko jezgro, protežući se ivicom brda Sv. Ivan do njegovog vrha, kao najistaknutije strateške tačke. Bedemi su sukcesivno rasli, paralelno sa širenjem grada. Ne zna se pouzdano kada se otpočelo sa njihovom izgradnjom. Najstariji djelovi su oni uz sjeverna vrata do rijeke Škurde, i u jugozapadnom dijelu pored mora. Njihova vertikalna struktura je kasnije, kada se počelo upotrebljavati vatreno oružje, ojačavana kosim kontraforima sa spoljne strane. Od 15. vijeka Kotor postaje pogranični grad, te se, zbog stalne opasnosti od turskih napada proširuju i ojačavaju bedemi, izgrađuju se sjeverna vrata (1540.g.), rekonstruišu zapadna (1555.g.) i višestruko ojačavaju južna vrata uz vrelo i bastion Gurdić. Pored mora i duž rijeke Škurde, izgrađuje se više bastiona sa dominirajućom Citadelom. Na bedemima se radilo sve do 19. vijeka, posebno na njihovom gornjem dijelu. U okviru njih, na padini brda, nalazi se crkva Gospa od zdravlja, nazvana još i Gospa od počivala, koja je služila za obred vojne posade gornje tvrđave. Najstarija arheološki evidentirana građevina unutar grada je ranohrišćanska bazilika iz 6. vijeka, pronađena ispod današnje crkve Marije Koleđate. Bila je to, po svoj prilici, katedralna crkva, što ukazuje na pretpostavku da je Kotor već tada bio značajno naselje i episkopski grad. Počrtkom 9. vijeka grad dobija svog zaštitnika – sv. Trifuna (u lokalnoj verziji – Tripun), kome se 809. godine posvećuje memorijalna crkva. Intenzivnija urbanistička izgradnja može se pratiti tek od 12. vijeka. Tada se podiže nova velika katedrala (1166.g.), pa zatim brojne romaničke crkve - Sv. Luka (1195.g.), Marija Koleđata (1221.g.), Sv.Ana (početak 13. vijeka), Sv.Pavle (1263.g.) i još neke nesačuvane crkve. Od gotičkih građevina ističe se palata Drago i ostaci preuređenih palata Buća i Bizanti, kao i brojni ostaci arhitektonske skulpture – portali, trifore, bifore i drugi reljefni ukrasi. Pored domaćih graditelja, klesara i skulptora, među kojima posebno mjesto pripada kotorskom franjevcu Vitu, graditelju manastira Dečana, u Kotoru djeluju majstori iz drugih priobalnih gradova pa i pokoji stranac. Zbog autentičnosti i opštih kulturno-istorijskih vrijednosti, kao vjekovna spona između Mediterana i balkanskog zaleđa, Kotor se nalazi na listi UNESCO-a kao dio svjetske prirodne i kulturne baštine.